Pravedan stambeni tretman je tretman bez diskriminacija. To znači da nema diskriminacije ako želite da iznajmite ili kupite stambeni prostor. To isto tako znači da svi imaju pravo da žive u susjedstvu ili zajednici u kojoj su sve osobe dobrodošle.
Stambena diskriminacija izražava se u različitim oblicima i usmjerena je protiv mnogo različitih ljudi. Diskriminacija pogađa svakoga ograničavajući mjesta u kojima možemo živjeti ili moguća susjedstva.
Nezakonska diskriminacija (osnove zabrane)
Zakoni o pravednom stambenom tretmanu pružaju zaštitu od stambene diskriminacije. Diskriminacija je ilegalna ako je njen razlog naveden u zakonu. Ako razlog diskriminacije nije naveden u zakonu, diskriminacija nije ilegalna.
Primjeri:
- "Neću vam izdati stan jer ste Afrikanac/Afrikanka." Ilegalna diskriminacija na osnovu rase, boje kože ili nacionalnog porijekla.
- "Neću vam izdati stan jer pušite." Nije ilegalna diskriminacija.
Slijede osnove zabrane zbog kojih je ilegalno vršiti stambenu diskriminaciju ili zlostavljati bilo koga:
- Rasa
- Boja kože
- Nacionalno porijeklo
- Kultura
- Religija
- Invalidnost
- Porodično stanje
- Pol
- Rod
- Seksualna opredjeljenost
- Dob
- Socijalna pomoć
- Bračno stanje
- i više
Stanodavci, trgovci nekretninama, banke, susjedi, gradske uprave i ostale osobe mogu razmatrati druge elemente kod donošenja stambenih odluka. Na primjer, oni se mogu uvjeriti da si možete priuštiti stambeni prostor. Stanodavac može tražiti preporuke od drugih vaših stanodavaca. Ali ne mogu vam odbiti stambeni prostor, uspostaviti nova pravila ili praviti pretpostavke koje se tiču vas na osnovu bilo kojeg od gore navedenih razloga.
Na primjer:
- Stanodavac ne može pretpostaviti da ako ste neudana žena, nećete biti u stanju platiti stanarinu.
- Udruženje etažnih vlasnika ne može pretpostaviti da ako ste invalid, nećete biti u stanju da živite sami.
- Gradska uprava ne može dozvoliti ljudima da ukrase svoje kuće za Božić, a zabraniti drugima da stave ukrase povodom Ramazana.
